ZAŠTO S GODINAMA NISAM “OJAČALA”
Mislila sam da ću s godinama ojačati, ali kao da postajem sve osetljivija, rekla je jedna gospođa koja posećuje Grupu podrške za visokosenzitivne. To je bila i moja zabluda.
Zapravo, u mojim dvadesetim, spolja je zaista izgledalo kao da sam “ojačala”. Naročito na poslu. Nezamislivo mi je bilo da pokažem neprijatna osećanja tamo gde je poželjna blaga agresija, grabljenje, laktanje, zauzimanje pozicije moći, pa sam počela da ih potiskujem kako bih bila kao i svi drugi. Kul. Smirena kobajagi. Hladne glave. Sposobna. Spremna da se borim u svakom trenutku.
Međutim, ja sam se, boreći se za sebe, u stvari, borila protiv sebe. Jer to za šta sam se borila, kao i način na koji sam to radila, nije bilo u skladu sa mojim vrednostima i mojom suštinom. Za sedam godina provedenih u jednoj velikoj ino redakciji, samo sam nekoliko puta pustila suze (skrivena u toaletu ili liftu, naravno). Pa, kako drugačije? Toliko ljudi želi ovaj posao, a mi smo svi do jednog lako zamenljivi. Na beogradskim ulicama je veliki broj ljudi koji bi sve dali da rade ovo što i ja. Usput su možda sposobniji, obrazovaniji, mlađi, “psihički jači”… Ako neću ja, ima ko će. Ovde smo došli da radimo, odrasli smo ljudi, sve lične probleme ostavljamo na ulazu u zgradu. Kako da ne…
Neprihvatanje činjenice da smo visoko osetljivi (ili neznanje u mom slučaju), vodi direktno ka poništavanju sebe. Iz petnih žila se trudimo da budemo i živimo kao i većina, po kriterijumima koji možda uopšte nisu naši, i donekle uspevamo, ali ne na duge staze.
S druge strane, prihvatanje činjenice da imamo osetljiviji nervni sistem i učenje kako da živimo sa njim, direktno nas vraća nama samima. Sa godinama ne možemo ojačati jer smo rođeni osetljiviji. Ali možemo savladati “cake” kako da tretiramo sebe na najbolji mogući način.
Ja sam, recimo, tako savladala tehniku izgovaranja reči NE, tehniku zauzimanja za sebe i svoje potrebe i tehniku “nije mi važno kako to drugima izgleda”.
Da li ste vi naučili kako da živite najbolje što možete sa urođenim osetljivijim nervnim sistemom od prosečnog? Možda ste tek počeli? Kako vam ide? Gde tražite pomoć i podršku?
4 comments on “ZAŠTO S GODINAMA NISAM “OJAČALA””
Gruja
May 26, 2020 at 1:21 pmPresrecan sam sto konacno mozemo citati tvoje tekstove i mi koji nismo na fesju, jedva cekam tvoja nova predavanja pa makar ona bila i u audio fajlovima. Zelim ti reci jedno veliko hvala, na svemu sto radis i sto ljudima koji su slicni meni priblizavas i osvetljavas put, tu mapu i lampu koje nam dajes dalje da nosimo sa sobom, najveci su dar koji se moze dobiti. Hvala sto si me osvestila i uveliko olaksala upoznavanje sebe samog. Voli te tvoj Mujica 🙂
Ana Zoric
November 2, 2020 at 2:39 pmDobar dan i svako dobro ovog sveta zelim…konacno da neko progovori i na ovu temu,hvala nebu….volela bih znati kako bi mogla stupiti sa vama u kontakt?Da li je moguce preko mesindzera,vibera…kako god…Hvala,hvala,hvala
vesna
November 2, 2020 at 9:29 pmDraga Ana,
Hvala na poverenju. Možete mi pisati na vesna.mirilo@gmail.com.
Srdačno,
Vesna
Jasmina Ivanovic
November 7, 2021 at 7:50 amHvala na danasnjem danu, kada sam pronasla I pogledala snimak emisije 150 minuta.Zelim Samo da kazem da ste fantasticni I da je Vas rad za mene dar od Boga.Kada sam procitala sve sto ste napisali na ovu temu,u momentu mi je palo svo kamenje sa srca, kao potvrda onoga sa cime se vec dugo mucim.A ostali ne razumeju Ili tesko razumeju .Zahvalna.